Što je pravo na obrazovanje?
Pravo na obrazovanje svakoj osobi osigurava pristup obrazovanju. Pritom je obrazovanje prepoznato kao važan dio ljudske osobnosti i razvoja. Ovo pravo omogućuje roditeljima da odaberu vrstu obrazovanja za svoju djecu u skladu sa svojim kulturnim, vjerskim, moralnim i drugim uvjerenjima. Ono također privatnim i pravnim osobama daje pravo osnivanja vlastitih obrazovnih institucija.
Tko štiti ovo pravo?
Država je prvenstveni jamac ljudskih prava. Postoje tri razine obveza:
- obveza poštivanja znači da država ne bi trebala ograničavati ovo pravo, izbjegavajući mjere koje bi do toga mogle dovesti
- obveza zaštite znači da država treba poduzeti korake kako bi spriječila treće strane u kršenju ovog prava
- obveza ispunjavanja znači da država treba pomoći pojedincima u uživanju ovog prava
Nadalje, država je dužna osigurati poštivanje četiri ključna zahtjeva:
Dostupnost
Obrazovne ustanove moraju biti dostupne svima. To uključuje i praktične stvari kao što su zgrade u kojima će se nalaziti obrazovne ustanove, nastavno osoblje i materijale, knjižnice itd.
Pristupačnost
Država bi trebala ukloniti moguće prepreke u pristupu obrazovanju. Obrazovanje mora biti fizički dostupno (unutar sigurnog dosega) i ekonomski dostupno (priuštivo svima), te mora biti dostupno svima bez diskriminacije. Država mora osigurati pristup obrazovanju svoj djeci u dobnom rasponu obveznog obrazovanja i osigurati da ono bude besplatno (što ne uključuje srednjoškolsko i visoko obrazovanje).
Prihvatljivost
Roditelji moraju imati pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu bez uplitanja države u ovaj proces. Oblik i sadržaj obrazovanja moraju biti prihvatljivi: relevantni, kulturno primjereni i kvalitetni.
Prilagodljivost
Obrazovanje mora biti fleksibilno i prilagodljivo u širem smislu riječi. Društvo se mijenja, a time i norme, uvjerenja i tradicija - obrazovanje treba biti u skladu s tim promjenama.
Međunarodno priznanje ovog prava
Opća deklaracija o ljudskim pravima prvi je sveobuhvatan popis ljudskih prava koji je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda 1948. Već tada je međunarodna zajednica prepoznala obrazovanje kao ljudsko pravo, pa tako članak 26. stavak 2. Deklaracije propisuje:
„Obrazovanje treba biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelovanje Ujedinjenih naroda na održavanju mira.”
Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava također je naglasio dvostruku prirodu ovog prava:
„Obrazovanje je i ljudsko pravo samo po sebi i nezaobilazno sredstvo za ostvarivanje drugih ljudskih prava. […] Obrazovanje je sve prepoznatije kao jedno od najboljih financijskih ulaganja koje države mogu poduzeti.”