Što je pravo na život?
Svatko ima pravo na život. Pravo na život jedno je od temeljnih ljudskih prava, a zajamčeno je svim općim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava.
Prema izjavi Odbora za ljudska prava UN-a:
„Pravo na život najviše je pravo od kojeg nije dopušteno odstupanje, čak ni u situacijama oružanog sukoba i drugih javnih izvanrednih stanja koja ugrožavaju život nacije.“
Međutim, u stvarnosti, lišavanje života događa se u mnogo različitih situacija. Lišavanje života uključuje i namjerno nanošenje štete kao i onu štetu koja je predvidljiva i koju je moguće spriječiti. Može se dogoditi u kontekstu kriminalnog i oružanog nasilja, prometnih i industrijskih nesreća, degradacije okoliša i ekoloških katastrofa, tjelesne i mentalne zdravstvene zaštite, rasprostranjenosti po život opasnih bolesti, oružanih sukoba, ekstremnog siromaštva, raširene gladi i pothranjenosti.
Tko štiti ovo pravo?
Kako je država prvenstveni jamac ljudskih prava, ona mora osigurati poštivanje i zaštitu prava na život u zemlji.
To znači da:
- Službene osobe države smiju upotrijebiti smrtonosnu silu samo u vrlo malom broju situacija koje moraju biti iznimne, i samo kada je to apsolutno neophodno
- u slučajevima kada su službene osobe države svjesne da nečiji život već jest ili može biti ugrožen, imaju dužnost učiniti sve što je razmjerno moguće kako bi ga zaštitili
- ako je nekome oduzet život, država ima dužnost istražiti slučaj
Dužnost države da zaštiti život također uključuje uspostavu pravnog okvira za osiguranje punog uživanja prava na život, uključujući donošenje pravnih propisa za zaštitu od svih razumno predvidljivih prijetnji koje dolaze od javnih ili privatnih subjekata, kao i organizacija ili državnih tijela i struktura s ovlastima zaštite prava na život.
Može li lišavanje života biti opravdano?
Iako je pravo na život jedno od temeljnih prava, ono nije apsolutno. Najvažniji dokumenti o ljudskim pravima zabranjuju proizvoljno lišavanje života. To znači da, u nekim iznimnim slučajevima, oduzimanje života može biti neproizvoljno. Na primjer, to može uključivati slučajeve samoobrane ili upotrebe potencijalno smrtonosne sile u svrhu provođenja zakona. Međutim, valja napomenuti da uporaba sile u takvim situacijama mora biti posljednja mjera i strogo nužna za zaštitu života od neposredne prijetnje.
Međunarodno priznanje ovog prava
Norme koje štite pravo na život formulirane su nakon završetka Drugog svjetskog rata kada je međunarodna zajednica odlučila postaviti zajednički standard za zaštitu temeljnih prava.
Godine 1948. usvojena je Opća deklaracija o ljudskim pravima čiji članak 3. glasi:
„Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.“
Pravo na život nalazi se i u svim najvažnijim međunarodnim i regionalnim konvencijama o ljudskim pravima.