Diskriminacija se događa kada se prema vama postupa drugačije nego prema drugoj osobi u sličnoj situaciji, samo zbog toga tko ste, bez objektivnog i utemeljenog opravdanja.
Diskriminacija je zabranjena. Možete biti diskriminirani po raznim osnovama. Najčešće osnove diskriminacije povezane s građanskom participacijom uključuju spol, nacionalnost, etničku pripadnost ili rasu, invaliditet i status zatvorenika. Ako država ne otklanja ili potiče diskriminaciju na polju građanske participacije, može se smatrati odgovornom za povredu zabrane diskriminacije u vezi s nekim od navedenih ljudskih prava ili samostalno.
Više o zabrani diskriminacije pročitajte u ovom Vodiču.
Žene su u posebno nepovoljnom položaju u usporedbi s muškarcima kada se kandidiraju na izborima, pri čemu broj kandidatkinja na listi i izabranih predstavnica često manji od broja muških kandidata. Kako bi se to ispravilo, uvedene su mjere kao što su rodne kvote i druge posebne mjere. Prema hrvatskom zakonu, prilikom utvrđivanja i predlaganja kandidacijskih lista za izbore članova predstavničkih tijela državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave, predlagatelji kandidacijskih lista (političke stranke i birači) dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena na kandidacijskim listama koje predlažu, na način da zastupljenost jednog spola na kandidacijskim listama ne bude niža od 40%, sukladno odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova.
Građanska participacija manjina, bila ono na nacionalnoj, etničkoj ili rasnoj osnovi, može uključivati nepovoljan položaj na nekoliko razina. To se pogotovo odnosi na državljanstvo koje je preduvjet za ostvarivanje mnogih političkih prava, poput sudjelovanja na izborima i referendumima, iako je to ograničenje opravdano.
U Hrvatskoj ne postoje zakonska ili praktična ograničenja koja zabranjuju članstvo nedržavljana, državljana EU ili trećih zemalja u sindikatima, strukovnim udrugama, organizacijama civilnog društva ili drugim nevladinim organizacijama. Štoviše, sve manjine imaju pravo da održavaju i razvijaju svoj jezik te kulturni i etnički identitet, pa tako i unutar građanskog prostora. Hrvatska država ima obvezu uspostavljanja dijaloga i suradnje sa svim stanovnicima bez obzira na njihov identitet.
Prema pravnim izvorima o ljudskim pravima, jedino utvrđena mentalna nesposobnost može biti temelj za uskraćivanje prava glasa ili obnašanja dužnosti. Štoviše, opće oduzimanje biračkog prava na temelju mentalnog invaliditeta, bez individualizirane sudske procjene, predstavlja povredu biračkog prava.
Fizički invaliditet ne može biti legitimna osnova za ograničenje prava glasa. Međutim, zbog fizičkog invaliditeta može biti otežana dostupnost biračkih mjesta i pravo tajnog glasovanja. Pristupačnost i razumna prilagodba za osobe s invaliditetom trebaju se osigurati u svim fazama izbornog ciklusa, omogućujući osobi da ostvari svoje pravo glasa nasamo ili preko pomoćnika po vlastitom izboru.
Prema standardu ljudskih prava, pravo glasa zatvorenika može biti ograničeno pod određenim okolnostima. Zatvorenici ne mogu biti automatski lišeni svog prava glasa samo na temelju svog statusa zatvorenika. Da bi im se pravo glasa ograničilo, takva zabrana mora imati legitiman cilj, poput sprječavanja kriminala putem sankcioniranja ponašanja zatvorenika i jačanja građanske odgovornosti i vladavine prava, te biti razmjerna.
Prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, u Hrvatskoj je zatvorenicima na izdržavanju kazne omogućeno glasovanje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske, zastupnike u Hrvatskom saboru i zastupnike u Europskom parlamentu te na državnom referendumu.