U najtežim slučajevima zločin iz mržnje smatra se kaznenim djelom. Osoba koja je optužena za kazneno djelo naziva se „okrivljenikom”, a kaznena prijava ispituje se u kaznenom postupku.
Otegotne okolnosti
U Hrvatskoj, Kazneni zakon definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo počinjeno zbog nečije rase, boje kože, vjere, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Ako tim zakonom nije izričito propisana stroža kazna, takvo će se ponašanje uzeti kao otegotna okolnost. To znači da se zbog počinjenog zločina iz mržnje osoba tereti za kazneno djelo poput, primjerice, ubojstva, tjelesne ozljede ili oštećenja imovine, ali prilikom donošenja odluke sud može uzeti u obzir motiviranost predrasudama kao otegotnu okolnost. Općenito, otegotne okolnosti mogu se primijeniti na sva kaznena djela utvrđena Kaznenim zakonom.
primjer Osoba tamnije boje kože napadnuta je i ozbiljno ozlijeđena zbog svoje rase.
No, sud također može ne uzeti u obzir otegotne okolnosti, već utvrditi da je osoba osim kaznenog djela kao što je, primjerice, tjelesna ozljeda, počinila i drugo kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju.
Javno poticanje na nasilje i mržnju
Ako je osoba počinila kazneno djelo s ciljem javnog poticanja na nasilje i mržnju temeljenu na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj mržnji ili neprijateljstvu, može se teretiti za dva (ili više) kaznenih djela istovremeno: za „osnovno” djelo, primjerice, ubojstvo, tjelesnu ozljedu ili oštećenje imovine, ali i za javno poticanje na nasilje i mržnju, što je također materijalno kazneno djelo. U takvoj se situaciji otegotne okolnosti ne uzimaju dodatno u obzir.
važno Nadležna tijela i sud moraju temeljito i pojedinačno procijeniti svaki slučaj zločina iz mržnje kako bi odlučili je li postojao motiv predrasuda kao otegotne okolnosti ili je motiv bio javno poticanje na nasilje i mržnju.
primjer Osoba tamnije boje kože napadnuta je i ozbiljno ozlijeđena s motivom poticanja rasne mržnje.
Govor mržnje
Govor mržnje nije zločin iz mržnje i ima drugačiju strukturu. Za razliku od zločina iz mržnje, govor mržnje nema element “osnovnog kaznenog djela”. Drugim riječima, kada govor mržnje ne bi sadržavao motiv predrasuda ili netolerancije, ne bi postojalo osnovno kazneno djelo koje se kažnjava, već samo govor osobe.
Međutim, govor mržnje i zločini iz mržnje dijele neka obilježja. I jedan i drugi motivirani su mržnjom ili netolerancijom prema pojedincima ili skupinama na temelju određenih karakteristika. Počinitelj zločina iz mržnje tijekom počinjenja zločina također može javno izraziti mržnju ili poticati na nasilje na temelju etničke pripadnosti, vjere ili drugih karakteristika žrtve. Zato se u Hrvatskoj govor mržnje često spominje od strane javnih vlasti i pojedinaca u kontekstu zločina iz mržnje i ponekad se kategorizira kao zločin iz mržnje.
Kazneni zakon navodi javno poticanje na nasilje i mržnju kao materijalno kazneno djelo. Da bi se govor mržnje smatrao kaznenim djelom, mora odgovarati opisu javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavka 1. Kaznenog zakona.
Pročitajte više o govoru mržnje i razlikama između zločina iz mržnje i govora mržnje.