Neizravna diskriminacija događa se u slučajevima kada se prema svima primjenjuje isti tretman, ali je tretman na neke ima lošiji učinak od drugih.
Neizravna diskriminacija je kada naizgled neutralno postupanje, politika ili pravilo koje se odnosi na sve, ima lošiji učinak ili posljedice za neke osobe u usporedbi s drugima, i to zbog njihovih posebnih karakteristika (koje se nazivaju i zaštićenim karakteristikama).
Međutim, čak i u slučajevima kada postoji negativan učinak ili posljedice, to možda neće rezultirati diskriminacijom, ako je takav tretman opravdan. Da bi se opravdanost dokazala, potrebno je pokazati da postupanje ima legitiman cilj (da za njega postoji stvarna potreba) i da je postupanje razmjerno tom cilju. Drugim riječima, da je to potrebno i da nema dostupnog alternativnog sredstva koje je manje diskriminirajuće.
primjer Slučajevi neizravne diskriminacije mogu uključivati baratanje službenim jezikom na razini izvornog govornika kao uvjet za posao, što govornike manjinskih jezika može dovesti u nepovoljan položaj; određena fizička visina kao uvjet za posao, što može dovesti žene u nepovoljan položaj; ili zahtjev poslodavca da kandidati prođu test fizičke sposobnosti, što u nepovoljan položaj može dovesti starije osobe.
U praksi je ponekad teško razlikovati neizravnu diskriminaciju od dopuštenog različitog postupanja.
primjer Poslodavac može legitimno uspostaviti zahtjeve koji se odnose na poznavanje službenog jezika za one zaposlenike koji redovito rade s klijentima. No, isti zahtjev može biti previsok i predstavljati neizravnu diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla, ako se postavi za osobe koje rade posao koji ne uključuje redovitu komunikaciju s drugim osobama.