Da bi se smatrao zločinom iz mržnje, čin mora imati dva elementa – mora biti prepoznat zakonom kao kazneno djelo i biti motiviran predrasudama. Zločini iz mržnje mogu se smatrati ekstremnim oblikom diskriminacije.
Kazneno djelo
Prvi element zločina iz mržnje je kazneno djelo. Zločin iz mržnje sam po sebi nije kazneno djelo, odnosno mora biti počinjeno osnovno kazneno djelo protiv osobe ili grupe osoba. Kazneno djelo može imati mnogo različitih oblika, no mora biti definirano zakonom kao kazneno djelo ili neki drugi oblik prekršaja.
primjer Osnovno kazneno djelo može poprimiti oblik teških prijetnji, fizičkih napada, silovanja, ubojstva, oštećenja imovine itd.
Pročitajte više o različitim oblicima odgovornosti.
Motiv
Kad se utvrdi da je kazneno djelo počinjeno, treba se razmotriti motiv. Zločin iz mržnje motiviran je predrasudama prema određenim skupinama u društvu. To je ono što razlikuje zločine iz mržnje od ostalih kaznenih djela. Kada je zločin iz mržnje počinjen, počinitelj je izabrao žrtvu zbog određene karakteristike. Ta karakteristika može biti jezik, vjera, nacionalnost, rasa, spol, seksualna orijentacija ili neke druge slične karakteristike.
važno Iako većina žrtava zločina iz mržnje pripada manjinskim skupinama pripadnici većinskih skupina također mogu biti žrtve zločina iz mržnje.
Cilj može biti jedna ili više osoba ili imovina povezana sa skupinom koja dijeli određenu karakteristiku.
primjer Ako je podmetnut požar u gej klubu, država bi trebala istražiti predstavlja li incident zločin iz mržnje. Međutim, incident bi se smatrao zločinom iz mržnje samo ako bi počinitelj zapalio klub zbog predrasuda koje je imao prema LGBTIQ+ zajednici ili određenim članovima LGBTIQ+ zajednice.
Pročitajte više o mogućim žrtvama i temeljima zločina iz mržnje.
Obveze države
Čak i prije nego što je zločin iz mržnje počinjen, država ima obvezu zaštititi pojedinca od takvih djela i osigurati opći red i sigurnost u društvu.
Ako je počinjen zločin iz mržnje, državna tijela trebaju provesti učinkovitu istragu kako bi se utvrdio uzrok i identificirale odgovorne osobe. Državna tijela imaju dodatne obveze u slučajevima kada bi se kazneno djelo moglo smatrati zločinom iz mržnje te trebaju osigurati da se istraga provodi spremno i nepristrano. Što je najvažnije, državne vlasti moraju poduzeti sve potrebne korake kako bi razotkrile motiv i utvrdile jesu li pristranost i predrasude igrale ulogu u događajima.
Budući da zločini iz mržnje mogu utjecati ne samo na žrtve, već i na cijelu zajednicu koja sa žrtvom dijeli karakteristike, državna tijela moraju poduzeti mjere za održavanje povjerenja pogođene skupine u okviru kapaciteta vlasti da ih zaštite od zločina iz mržnje.
O kakvom kršenju ljudskih prava može biti riječ?
Zločini iz mržnje mogu utjecati na nekoliko različitih ljudskih prava i za žrtve i za počinitelje.
Država mora osigurati efikasnu provedbu ljudska prava žrtava. To uključuje obvezu adekvatnog istraživanja zločina iz mržnje, kao i pružanje pomoći žrtvama zločina iz mržnje. Ukoliko policija ne odgovori na adekvatan način na situaciju zločina iz mržnje, to može rezultirati kršenjem prava na život ili zabranom nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
primjer Ako je žrtva ubijena, država ima obvezu provesti učinkovitu kaznenu istragu kako bi se utvrdio uzrok i potencijalni pristrani motiv koji stoji iza smrti te, ako je moguće, identificirati odgovorne.
Ukoliko državne institucije koje istražuju zločin iz mržnje ili sudovi ne poštuju zakonom propisane procedure ili sudski postupci predugo traju, to bi moglo povrijediti pravo na pošteno suđenje.
Ljudska prava počinitelja također se uglavnom povezuju s pravom na pošteno suđenje.
primjer Osoba ne može biti proglašena krivom za zločin iz mržnje za koji je optužena prije pravomoćnosti presude. To se zove "pretpostavka nevinosti”.
Zločini iz mržnje mogu se smatrati najekstremnijim oblikom diskriminacije. Propust države da dovoljno energično reagira na situaciju zločina iz mržnje može rezultirati kršenjem zabrane diskriminacije u kombinaciji s drugim ljudskim pravima.