Čak i kada počinitelj pogrešno percipira žrtvu kao osobu koja posjeduje karakteristiku prema kojoj počinitelj ima predrasude i na temelju te percepcije počini zločin motiviran mržnjom, takvo se kazneno djelo treba smatrati zločinom iz mržnje.
Pri ocjenjivanju može li se neko kazneno djelo smatrati zločinom iz mržnje, važnije je utvrditi je li počinitelj počinio zločin radi iskazivanja mržnje prema osobama s određenim karakteristikama nego utvrditi jesu li žrtve zaista posjedovale te karakteristike.
Djelo bi se trebalo smatrati zločinom iz mržnje čak i ako žrtva ne posjeduje karakteristike prema kojima počinitelj ima predrasude koje su motivirale počinjenje djela.
primjer Počinitelj je na ulici napao ženu jer je nosila hidžab. Iako je žena ateistkinja koja je nosila maramu kao modni dodatak, motiv za napad bile su predrasude prema muslimanima.
Treba imati na umu da takvi zločini najčešće nisu usmjereni na pojedine žrtve na osobnoj osnovi, već na cijelu zajednicu s kojom žrtva dijeli određenu karakteristiku. Zločini iz mržnje zato šalju poruku ne samo žrtvi zločina iz mržnje, već i široj zajednici kojoj žrtva pripada. Dakle, čak i kada počinitelj pogrešno odabere žrtvu koja zapravo ne posjeduje predmetnu karakteristiku, počinjeno kazneno djelo teže je od kaznenog djela koje nije motivirano predrasudama.