Kada pravo na štrajk može biti ograničeno?
Pravo na štrajk može se ograničiti samo zakonom i ako su ta ograničenja nužna u demokratskom društvu:
- u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti,
- za sprječavanje nereda ili kriminala,
- radi zaštite zdravlja ili morala, odnosno ugleda ili prava drugih.
Pravo na štrajk može biti ograničeno u oružanim snagama, policiji, državnoj upravi i javnim službama određenim zakonom. Takva ograničenja prava na štrajk općenito su u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, posebice u slučaju oružanih snaga i tijela za provođenje zakona, zbog činjenice da su zaposlenici u tim sektorima naoružani i postoji potreba da neprekinuto obavljaju svoje dužnosti. Međutim, zabrana štrajka cijelom javnom sektoru nije u skladu sa standardima ljudskih prava, a zabrana štrajka cijelim kategorijama državnih službenika također može potencijalno predstavljati povredu njihovih prava.
U pojedinim službama koje su nužne javnosti u interesu nacionalne sigurnosti te sigurnosti, zdravlja i života cjelokupnog stanovništva i pojedinih pojedinaca i skupina, zakonom je propisano da se za vrijeme štrajka obavlja minimum dužnosti.
Sve demonstracije u vezi sa štrajkom moraju se organizirati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i u skladu s relevantnim pravilima i ograničenjima.
Do kojih kršenja ljudskih prava može doći?
Ako vam je zabranjeno ili uskraćeno provođenje zakonitog štrajka, ili vam je na drugi način sankcionirano organiziranje ili sudjelovanje u štrajku, možda je povrijeđeno vaše pravo na mirno okupljanje ili slobodu izražavanja.
Svako ograničenje slobode okupljanja ili slobode izražavanja mora biti propisano zakonom, imati legitiman cilj i biti nužno u demokratskom društvu. Ako ne ispunjava bilo koji od ova tri zahtjeva, takvo se ograničenje ne može smatrati opravdanim.
U ovom Vodiču pročitajte više o slobodi okupljanja i slobodi izražavanja.