Govor mržnje može imati mnoge oblike, stoga je važno razumjeti situacije u kojima se određeno izražavanje može smatrati govorom mržnje.
Privatno izraženi oblici mržnje
Ne treba negirati da su izrazi koji sadrže mržnju i uvredljivi jezik prema određenim pojedincima i skupinama svakodnevna pojava u privatnoj sferi. Neki ljudi, zbog svog općeg negativnog stava prema određenim osobama (skupinama), skloni su izražavati mišljenja na oštre i uvredljive načine u privatnoj komunikaciji.
primjer Dva prijatelja razmjenjuju rasističke šale dok igraju video igrice.
Ovakva privatna komunikacija obično se neće smatrati govorom mržnje, jer je cilj govora mržnje javno poticati skupine osoba, pa i društvo u cjelini, na mržnju. Zato to neće predstavljati kršenje ljudskih prava i neće biti kažnjeno. Međutim, ako se ne kontrolira, privatno izražen govor mržnje vraća se u javnu sferu, potičući daljnje napetosti i druge oblike nezakonite diskriminacije i zlostavljanja. Stoga bi država trebala uložiti napore kako bi osigurala odgovarajuću edukaciju o šteti koju uzrokuju govor mržnje i diskriminacija.
Javno iskazan govor mržnje
Javno izražen govor mržnje smatra se vrlo teškim i kažnjivim. Da bi se kazneno djelo smatralo govorom mržnje, ono mora odgovarati opisu govora mržnje iz članka 325(1) Kaznenog zakona. Kažnjivim govorom mržnje smatra se i javno veličanje, poricanje i znatno umanjivanje počinjenog genocida, ratnih zločina i zločina protiv mira i čovječnosti.
Govor mržnje može imati različite oblike i, osim u “stvarnom životu”, može se širiti i na internetu. Govor mržnje može se svrstati u različite kategorije. Primjerice, govor mržnje usmjeren na poticanje vjerske ili rasne mržnje, govor mržnje koji veliča ratne zločine i sl.
primjer Grupa ljudi održala je neodobreni javni skup u blizini lokalne crkve na kojem su uzvikivali pogrde usmjerene na kršćane.
Govor mržnje na internetu
Internetski govor mržnje tolerira se više od govora mržnje izraženog „offline“, odnosno u stvarnom životu, te ga je, nažalost, teže kontrolirati. Korisnicima je također lakše zlostavljati online nego offline. Govor mržnje na internetu širi se i pojačava zbog podcjenjivanja njegovih učinaka i zbog vjerovanja da su korisnici na internetu donekle nekažnjivi ili zaštićeni anonimnošću. Međutim, takvo razmišljanje je netočno, jer i tijela javne vlasti provode mjere za borbu protiv govora mržnje na internetu.
primjer Nekoliko korisnika interneta objavilo je mrziteljske komentare ispod članka o vjenčanju istospolnog para koji je posvojio dijete. Korisnicima je kasnije suđeno i proglašeni su krivima za poticanje mržnje.
Govor mržnje na internetu najčešće se smatra jednakim govoru mržnje izraženom „offline“, odnosno u stvarnom životu, a korisnici koji šire govor mržnje zbog njega mogu odgovarati. Zbog toga kako internet funkcionira, odgovornost mogu snositi i platforme i portali koji stvaraju uvjete za širenje govora mržnje, a ne uklanjaju na vrijeme komentare koji ga sadrže.
primjer Novinski portal kažnjen je novčanom kaznom jer portal nije poduzeo ništa nakon što je zaprimio prijave o komentarima mržnje ispod članaka o Židovima koji su objavljeni na portalu.
Poricanje, umanjivanje i veličanje
Država ima odgovornost kazniti svako namjerno javno veličanje, znatno umanjivanje i poricanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina usmjerenih protiv skupine osoba ili pripadnika takve skupine, kada je vjerojatno da bi to moglo potaknuti nasilje ili mržnju protiv njih.
primjer U TV intervjuu, osoba tvrdi da je Holokaust rezultirao smrću samo nekoliko Židova, a ne milijuna, čime osporava postojanje ovog zločina.